Svake godine, zadnje srijede u veljači, a ove godine je taj datum 25.02.2026., obilježavamo Dan borbe protiv vršnjačkog nasilja, koji još nazivamo i Dan ružičastih majica. Toga dana brojne škole diljem svijeta pozivaju učenike na podizanje svijesti o vršnjačkom nasilju, a sudionici nose majice ružičaste boje.
Sve je počelo 2007.godine u Kanadi, kada je učenik jedne osnovne škole postao meta nasilnika zato što je bio odjeven u ružičastu polo majicu. Nekolicina učenika ga je vrijeđala, govorili su mu da je homoseksualac te prijetili fizičkim nasiljem. Idućeg dana, u znak podrške svom kolegi i prijatelju, djeca su na nastavu došla odjevena u ružičasto. Taj je potez privukao pažnju javnosti, a glavni akteri ideje poručili su tada u medijima: „Ako možeš pokrenuti što više ljudi da se suprotstave nasilnicima, kako bismo im pokazali da nasilje nećemo trpjeti i da ćemo podupirati jedni druge, tada će shvatiti da nisu toliko jaka grupa koliko smatraju da jesu“.
Vršnjačko je nasilje često spominjana tema u javnom prostoru, prepoznato kao ozbiljan društveni problem. Iz godine u godinu bilježimo porast broja prijava vršnjačkog nasilja, kako u Hrvatskoj tako i u drugim zemljama Europske unije. Međutim, upitno je ima li doista toliko više nasilja ili je riječ o njegovom boljem prepoznavanju, većoj informiranosti i osjetljivosti djece, roditelja i institucija na različite oblike neprihvatljivog ponašanja koji su i ranije bili prisutni, ali nije postojala spremnost da se prijavljuje.
Iako najčešće u školi, nasilje se može dogoditi bilo gdje drugdje, a posljednjih godina su djeca, osim klasičnog verbalnog i fizičkog nasilja, izložena i nasilju u virtualnom svijetu, što predstavlja dodatni izazov za stručnjake na ovom području. Nasilje u virtualnom svijetu čini žrtvu stalno dostupnom pa su i ozbiljnije posljedice na djetetovo fizičko i mentalno zdravlje.
Socijalni radnici se u svom poslu često susreću s vršnjačkim nasiljem, najčešće kada se uključujupo obavijesti škole ili policije, to jest kada je nasilje nad djetetom već počinjeno. Naglasak treba staviti na prevenciju i pravovremeno prepoznavanje rizika. Neke od mjera prevencije su svakako bolja edukacija javnosti o neprihvatljivosti nasilja općenito, ohrabrivanje prijavljivanja neprihvatljivog i nasilnog ponašanja, kao i sumnju na isto. Kako bi se brzo i učinkovito odgovorilo na nasilničko ponašanje te zaštitilo žrtvu, neophodno je osigurati dovoljan broj stručnih djelatnika u školama i ustanovama socijalne skrbi i drugim ustanovama.
U državama Europske unije postoje brojni programi prevencije nasilja među djecom na nacionalnoj razini, a Hrvatska spada u države u kojima postoji napredna politika u području prevencije nasilja. Također postoji i široka mreža podrške kroz obiteljske centre, razna savjetovališta, telefonske linije te udruge civilnog društva.
Jedan od ključeva prevencije je međusobna suradnja različitih sektora i organizacija. Da bi bila učinkovita, borba protiv vršnjačkog nasilja, zahtjeva suradnju i aktivnost svih članova društva koji su uključeni u rad s mladima, od psihologa, pedagoga, liječnika, socijalnih pedagoga i ostalih pomagačkih profesija iz različitih sustava, od lokalne zajednice, obrazovanja i odgoja, pravosuđa, zdravstva, policije i, dakako, socijalne službe, čija bi uloga bila povezivanje svih navedenih sustava.
Djeca i mladi su naša budućnost i dužnost nam je osigurati im sigurno i bezbrižno djetinjstvo, u kojem nema mjesta nasilju.
U Zagrebu, 25.2.2026.
Povjerenstvo za odnose s javnošću HKSR