1. Obzirom da se bavite i teorijom i praksom socijalnog rada kroz savjetovališni rad, na koji način povezujete teoriju i praksu u svom radu? I kako vidite odnos teorije i prakse socijalnog rada općenito u Hrvatskoj?

 

Teoriju i praksu iz savjetovanja povezujemo gdje god je to moguće u radu sa studentima, odnosno u svim oblicima nastave, kako na predavanjima, tako na vježbama. Osobiti naglasak na primjeni znanja i vještina naučenih na fakultetu i primjene u praksi se stavlja u okviru terenske prakse, gdje studenti u različitim organizacijama, ustanovama mogu prepoznati primjenu naučenog i uz pripremu i vođenje stručnjaka dio znanja i sami primijeniti u razgovoru s korisnicima. Osim toga, tijekom predavanja nastojim što češće studentima pojasniti teorijski okvir kroz primjere iz prakse koje sam stekla tijekom višegodišnjeg rada u obiteljskom savjetovalištu i klubu liječenih alkoholičara. Upravo učenje kroz primjere studenti najviše volje i sudjeluju u raspravi oko nekih pitanja vezano uz rad stručnjaka, mogućih etičkih i drugih dilema koje se u radu mogu pojaviti, o međuresorskoj suradnji i slično.

 

Odnos između teorije i prakse je jako važan iz barem dva razloga: prvi je obrazovni, a drugi strukovni. Vezano uz prvi razlog mogu naglasiti da na Studijskom centru socijalnog rada imamo sveučilišni prediplomski studija te diplomski sveučilišni studij socijalnog rada te diplomski sveučilišni studij socijalne politike i terenska praksa je važan dio naših nastavnih planova i programa. U nekim područjima terenska bi praksa trebala biti po satnici više zastupljena i u načelu moguće drugačije strukturirana kako bismo mogli studente što kvalitetnije pripremiti za rad u struci, vodeći pri tome računa da zadržimo standarde sveučilišnog programa koji nam je također jako važan.

 

Osim toga, obrazovni ishodi u području socijalnog rada, po mom mišljenju trebaju biti usmjereni i prema potrebama struke i obzirom na pojavu novih socijalnih problema, što u postojeći nastavni plan i proglam nastojimo implementirati koliko god je to moguće, uz goste predavače i vanjsku suradnju koja je uglavnom bazirana na angažmanu stručnjaka iz prakse socijalnog rada i koji svojim stručnim znanje i iskustvom u praksi obogaćuju naš nastavni plan i program. Drugi razlog zašto nam je odnos teorije i prakse važan je doprinos obrazovanja struci, prepoznavanje potreba za unaprijeđenjem kompetencija stručnjaka u praksi, pri čemu imamo četiri specijalistička studija kroz koje nastojimo stručnjacima omogućiti nadogradnju postojećih znanja i vještina.

 

Dakle, odnos između teorije i prakse, odnosno obrazovanja i struke vidim kao kontinuirani, suradni odnos kako bismo jedni drugima bili ogledalo i podrška, a prije svega kako bismo zajednički unaprijeđivali standarde kvalitete obrazovanja za što snažnije kompetencije budućih i sadašnjih socijalnih radnika. Iz dosadašnjeg iskustva mogu reći da je suradnja Studijskog centra socijalnog rada i prakse u različitim segmentima kroz dugi niz godina vrlo snažna i podržavajuća što se svakako odnosi i na suradnju s profesionalnim udrugama koja nam je jako važna.

 

2. U Hrvatskoj postoji deficit socijalnih radnika, a od prije nekoliko godina djeluje i studij socijalnog rada u Osijeku. Kakva je suradnja dvaju fakulteta socijalnog rada i vidite li mogućnosti za pokretanje studija u nekim drugim sveučilišnim gradovima?

 

Trenutne potrebe za socijalnim radnicima na tržištu rada su doista velike. Obrazovanje socijalnih radnika traje četiri odnosno pet godina, a ponekad i duže, tako da oba studija sa svojim preddiplomskim i diplomskim programima trenutno teško mogu zadovoljiti te potrebe. Suradnja Pravnih fakulteta je korektna i odvija se na nekoliko razina, a što se tiče suradnje dva studija socijalnog rada vjerujem da ćemo u budućnosti otvoriti nove platforme za suradnju kroz različite istraživačke projekte, stručne i znanstvene konferencije i slično.

 

3. Na koji način se Studijski centar socijalnog rada povezuje s  praktičarima socijalnim radnicima iz različitih sustava?

 

Studijski centar socijalnog rada povezuje se sa socijalnim radnicima iz prakse na različite načine, a najčešće kroz suradnju u okviru terenske prakse za pojedine predmete, zatim kroz sudjelovanje na pojedinim znanstveno-stručnim projektima, organiziranju konferencija, suradnji u različitim radnim skupinama pri različitim tijelima državne uprave i lokalne samouprave i slično.

 

4. Kako se studente priprema za praksu u sustavu socijalne skrbi i kasnije za ulazak na tržište rada?

Studente socijalnog rada se za praksu u sustavu socijalne skrbi priprema kroz nekoliko predmeta tijekom preddiplomskog programa te na diplomskom programu kroz predmet Praksa kada studenti provode na praksi 120 sati u Centrima za socijalnu skrb tijekom koje studenti mogu primijeniti koncepte vođenja slučaja, suradnog odnosa, perspektivu korisnika te ulogu i odgovornosti socijalnog radnika kao voditelja slučaja. Osim toga, studenti tijekom navedene prakse mogu analizirati slučajeve i ulogu socijalnog radnika u vođenju slučaja u skladu s teorijskim, vrijednosnim i zakonskim temeljima, zatim odrediti različite vrste individualnih planova primjerene potrebama korisnika i njihovog okruženja, izraditi individualni plan promjene u skladu s teorijskim, vrijednosnim i zakonskim temeljima, te u konačnici generirati kritički osvrt na prorađene sadržaje tijekom prakse koji je temeljen na samoprocjeni postignutih ishoda i vlastitog doprinosa. 

 

 

5. Inicijativu "Pravo svakog djeteta na školski obrok" pokrenule su profesorice sa Studijskog centra socijalnog rada Marijana Kletečki Radović, Olja Družić Ljubotina i Ivana Dobrotić, zajedno s Antonijom Petričušić s Pravnog fakulteta u Zagrebu. Kojim se još humanitarnim akcijama i inicijativama mogu pohvaliti profesori Studijskog centra socijalnog rada u Zagrebu?

 

Da, iznimno uspješna incijativa naših kolegica „Pravo svakog djeteta na školski obrok“ doista je sjajan primjer doprinosa akademske zajednice u zagovaranju potreba najosjetljivih članova nešeg društva, a to su djeca. To je ujedno i primjer kako se temeljem istraživačkih rezultata i zagovaranjem prava djece na različitim razinama može doći do realizacije velike ideje uz suradnju Vlade i resornog ministarstva.  

Ima još nekoliko incijativa u kojima su sudjelovali nastavnici Studijskog centra socijalnog rada, a među njima su zagovaračke aktivnosti kroz tematske mreže SUSTINEO i Nova perspektiva za beskućništvo. Tematska mreža „SUSTINEO − Suradnjom, sudjelovanjem, istraživanjem i edukacijom za održivost“ usmjerena je jačanju kapaciteta za provođenje održivog razvoja, analizi javnih politika usmjerenih održivom razvoju te jačanju kapaciteta za zagovaračko djelovanje u kontekstu održivog razvoja usmjerenih prema donositeljima odluka. Naši nastavnici su dali svoj najveći doprinos u izradi analitičke podloge za upravljanje održivim razvojem, analizi iskustva lokalnog razvoja i potencijala socijalnih inovacija u Hrvatskoj. U tematskoj mreži „Nova perspektiva za beskućništvo“ želi se unaprijediti suradnja organizacija civilnog društva, jedinica lokalne i regionalne samouprave te visokoobrazovnih i znanstvenih institucija radi razvoja smjernica za javne politike u svrhu  povećanja socijalne uključenosti beskućnika u Republici Hrvatskoj. Nastavnici Studijskog centra socijalnog rada ovoj inicijativi dali su svoj doprinos kroz provedbu pet znanstvenih istraživanja u području skrbi za beskućnike.

Nadalje, zagovaračka inicijativa za univerzalno dostupne temeljne socijalne usluge Zajednice uključuju rezultat je strateške suradnje akademske zajednice i civilnog društva kojom se zagovara pravo svakog građanina, a osobito onih iz najranjivijih skupina na dostupnost temeljnih socijalnih usluga, bez obzira na mjesto gdje žive.

Ovdje vrijedi spomenuti i inicijative „Za snažniju obitelj“ koja je usmjerena na pružanje podrške obiteljima u sustavu socijalne skrbi te program podrške „Rastimo zajedno i mi“  usmjeren roditeljima predškolske djece povećati roditeljske kompetencije, a djeci razvoj kapaciteta otpornosti na stresore.