REZULTATI ANKETE

Back to top

Profesija socijalnog rada jedna je od najstresnijih, a biti socijalni radnik danas je teže nego ikad prije. U profesionalnim krugovima često neformalno govorimo o sve češćim i ozbiljnijim oboljevanjima socijalnih radnika, a da pri tome ne raspolažemo konkretnim podacima. Stoga je Hrvatska komora socijalnih radnika u razdoblju od 23. do 31. listopada 2019. godine provela istraživanje među svojim članovima s ciljem ispitivanja izvora profesionalnog stresa te zdravstvenog stanja socijalnih radnika.

Sociodemografkska i profesionalna obilježja

U istraživanju je sudjelovalo 739 socijalnih radnika iz cijele Republike Hrvatske.

Prema broju godina radnog staža, najviše sudionika ima između 11 do 30 godina radnog staža (43,85%). Zatim, od 1 i 10 godina radnog staža (41,56%), a više od 30 godina radnog staža ima 15,01% sudionika.

Najveći broj sudionika zaposlen je u sustavu socijalne skrbi (88,36%) pri čemu najčešće u centru za socijalnu skrb (72,94%). Od ostalih sustava, izdvaja se sustav zdravstva a 3,65% sudionika te NGO sektor sa 1,76% dok su ostali sustavi (pravosuđe, sustav odgoja i obrazovanja, privatna praksa, poslovni sektor, ministarstva, lokalna i regionalna samouprava) zastupljeni s manje od 1% sudionika.

PROFESIONALNI STRES SOCIJALNIH RADNIKA

U tablici su prikazani izvori profesionalnog stresa socijalnih radnika poredan od najsnažnijeg do najmanje snažnog.

 

Rb. Izvor profesionalnog stresa Aritmetička sredina (M) St. devijacija
1. Prozivanje socijalnih radnika u medijima (novine, televizija, portali) 4,32 0.91
2. Nedostatak smještajnih kapaciteta 4,22 1.07
3. Nedostatak institucija za daljnji specijalizirani tretman korisnika 4,19 0.96
4. Česta izloženost kritikama javnosti 4,13 1
5. Preopterećenost poslom (rokovi, velik broj korisnika) 4,13 0.89
6. Nemogućnost udovoljavanju korisnikovim zahtjevima zbog objektivnih okolnosti (nedostatak sredstava, institucija i sl. ) 4,09 0.93
7. Nametanje poslova koji ne spadaju u opis mog radnog mjesta 4,00 1.13
8. Izloženost verbalnoj agresiji korisnika 3,97 1.05
9. Nedostatak udomiteljskih obitelji 3,96 1.2
10. Nejasna tumačenja zakonskih odredbi 3,8 0.99
11. Omalovažavanje od strane drugih stručnjaka 3,69 1.12
12. Česte promjene zakonskih regulativa 3,62 1.07
13. Loša suradnja s drugim institucijama 3,61 1.02
14. Male mogućnosti napredovanja 3,31 1.23
15. Izloženost fizičkim napadima korisnika 3,25 1.43
16. Loše rukovođenje (voditelj, predstojnik, ravnatelj) 3.23 1.33
17. Izostanak podrške kolega 3,01 1.24
18. Loši međuljudski odnosi unutar ureda 2,97 1.32
19. Neprikladan prostor za rad (veličina ureda, djeljenje ureda s drugim radnikom) 2,89 1.51
20. Neopremljen prostor za rad (računala, namještaj i sl) 2,51 1.37
21. Znatno veća zastupljenost žena među zaposlenicima 2,42 1.27

 

Fizički napad u posljednjih godinu dana je doživjelo 4% sudionika pri čemu 83% NIJE otišlo na bolovanje nakon doživljenog napada. Razlozi neodlaska na bolovanje su: posao bi mi se nagomilao; primio/la bi manju plaću, a imam djecu; želio/la sam sve izdržati; nisam imao/la vidljive ozljede. Verbalni napad u posljenjih godinu dana doživjelo je 36.67% sudionika.

ZDRAVLJE SOCIJALNIH RADNIKA

Uslijed izloženosti profesionalnom stresu javljaju se i posljedice koje se ogledaju u svakodnevnom psihofizičkom funkcioniranju. Najčešći osjećaji s kojima su suočeni u svom radu su : osjećaj umora čak i kad se naspavam (M=3.69); razdražljivost i napetost (M=3.64); osjećaj sniženog raspoloženja (M=3.34); problemi sa spavanjem (M=3.34) te malo interesa ili zadovoljstva u obavljanju poslova (M=3.17).

U proteklih godinu dana 48,58% sudionika koristilo bolovanje, a prosječna dužina korištenja bolovanja je 7 dana. Zabrinjavajuće je da je čak 50,47% (N=373) sudionika suočeno s dugotrajnom bolesti ili dugotrajnim zdravstvenim problemom.

Najčešće bolesti su: visok krvni tlak – 21%; kronična oboljenja kralježnice – 33%, visok kolesterol i masnoće – 25%, te depresija – 15%. Bolesti štitnjače su identificirane kao specifičan problem u populaciji („po pitanju zdravlja mog i mojih kolega koji smo u većem dijelu zaposleni u Centru oko trideset godina mogu reći da gotovo sve kolegice imaju probleme sa štitnom žlijezdom i uzimaju terapiju duže godina, ja sam osobno operirala tumor do štitnu žlijezde i režanj štitne žlijezde“). Pri tome 1 sudionik navodi kako trenutno ima dijagnozu karcinoma štitnjače!

Iznimno zabrinjavajuć podatak

„Nakon 9 godina rada po centrima za socijalnu skrb, u 36. godini života dijagnosticiran mi je karcinom štitnjače. Nehumani radni uvjeti i svakodnevni stres su zasigurno doprinijeli nastanku karcinoma. Iz tog razloga odlučila sam se prestati baviti socijalnim radom u Hrvatskoj. Još sam relativno mlada pa sreću u struci možda ostvarim u nekoj uređenoj zapadnoj državi koja brine o svojim zaposlenicima (građanima).“

No, bez obzira na sve lošije zdravlje, socijalni radnici (u sustavu socijalne skrbi) imaju pravo na sistematski pregled samo svake 2 godine (podatak za CZSS Zagreb). Omogućavanje sistematskih pregleda za zaposlene socijalne radnike ovisi o materijalnim sredstvima centara za socijalnu skrb i drugih ustanova zbog čega socijalni radnici odlaze na sistematski i rjeđe od 2 godine.