Međunarodni dan osoba s invaliditetom (03.12.)

Back to top

Povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom koji obilježavamo 3. prosinca, želja nam je progovoriti o odnosu sustava socijalne skrbi prema korisnicima koji su osobe s invaliditetom. Sustav socijalne skrbi kakav je danas, ne osigurava ni nužan minimum podrške koju osobe s invaliditetom trebaju u svakodnevnom životu. Prava i usluge koje su osigurane u sustavu socijalne skrbi previđaju mogućnost zadovoljavanja specifičnih potreba osoba s invaliditetom, a kako bi kvaliteta i mogućnosti kvalitetnog života bile izjednačene s ostalim građanima. Tako imamo prava na novčane naknade koje bi trebale kompenzirati ili ublažiti poteškoće koje osobe s invaliditetom imaju, te socijalne usluge – tretmani, socijalne intervencije – usmjerene djeci i mladima; te socijalne usluge koji bi trebale pomoći pri integraciji osoba s invaliditetom u društvo (socijalno mentorstvo).

Novčana prava su trenutno u sustavu socijalne skrbi: doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina, plaća za roditelja njegovatelja; socijalne usluge imaju razne nazive, no radi se o savjetodavnim i tretmanskim intervencijama koje plaća sustav socijalne skrbi, a to su psihosocijalnu podršku, ranu intervencije i pomoć u kući. Za osobe koje nisu u stanju samostalno zadovoljavati osnovne životne potrebe u sustavu postoje mogućnosti smještaja u ustanovi, stambene zajednice, stanovanje uz podršku, te smještaj radi provođenja određenih oblika tretmana.

Ono što želimo naglasiti jest da postoji enroman i sve veći problem nejednake i neravnomjerne dostupnosti, odnosno nedostupnosti svih prava i usluga osobama s invaliditetom. Jako velik broj osoba s invaliditetom koristi naknade, ali ne za kompenzaciju ili ublažavanje svojih poteškoća nego za osnovno uzdržavanje sebe i svoje obitelji. Naknade su preniske ako se ima u vidu njihov smisao i svrha, u odnosu na visoke cijene zdravstvene njege ili primjerice ortopedskih pomagala.

S druge strane, postavlja se pitanje preširokog obuhvata stanovništva naknadama, jer su neke od njih zajamčene i onima koji nisu u siromaštvu ili imaju dovoljno sredstava, ili im naknade i ne služe za ublažavanje ili saniranje invaliditeta. Tretmanske socijalne usluge su neravnomjerno razvijene – regionalno, ali i kapacitetno, tako da ni one ne doprinose jednakim mogućnostima i ravnopravnom položaju osoba s invaliditetom u društvu.

Socoijalni radnici koji su u neposrednom kontaktu s osobama s invaliditetom izražavaju najveću zabrinutost time što se ne mogu baviti stvarnim potrebama osoba s invaliditetom, a to je ublažavanje njihovih poteškoća te pružanjem usluga integriranja u društvo. Naime, socijalni se radnici pretežno bave administrativnim poslovima; posljednjih mjeseci gotovo isključivo aktivnostima vezanim uz administraciju novčanih prava. Sva njhova znanja, iskustva, želja i entuzijazam za pomoć osobama s invaliditetom, ideje za razvoj mreža podrške postaju sekundarne, jer su prioritet „papiri“.

Želja nam je iskazati ozbiljnu zabrinutost za nedovoljno razvijenu skrb i interes države o osobama s invaliditetom, jer ta nezainteresiranost za posljedicu ima ignoriranje stvarnih potreba ljudi, kao ignoriranje suvremenih metoda socijalnog rada.

Želja nam je da već sutra osobe s invaliditetom postanu ravnopravni članovi društva, i obećajemo da ćemo se i dalje boriti za to. Mi vodimo našu borbu s tri temeljna cilja:

  • da administrativne i upravne poslove obavljaju stručne službe kojima je to struka,
  • da nama socijalnim radnicima bude dozvoljeno da svojim znanjima i profesionalnim vještinama pomognemo onima kojima pomoć treba, 
  • da mi socijalni radnici budemo u blizini ljudi kojima je podrška potrebna već danas, i to ne u hladnoći ureda nego u sigurnosti njihova doma, gdje svatko najlakše iskazuje svoje potrebe bez srama i straha od neuspjeha i nemoći.  

Poštovani naši suradnici, korisnici, Hrvatska komora socijalnih radnika u ime svih socijalnih radnika čestita vam vaš dan koji je simbol borbe za bolje danas i bolje sutra i dan kada posebno naglašavamo da smo uz vas!